Pride, i to ponosno

Evo mene natrag.
Da, znam, nije me bilo. Dulje vrijeme. No, nisam više niti očekivala.
Što je bilo s dečkom? Pa, prvo se vratio. Onda je opet otišao. Ali to je sada gotovo. Ne želim se vraćati na to. A nije niti zanimljivo.
No, bilo je i par lijepih promjena. Prvo sam odlučila putovati. Skoro sam sama u Londonu završila. No, i to je bilo malo prevelik zalogaj. Pare. Ali, najvjerojatnije idem u Prag ili tako negdje u 10.mj. Tome se veselim.

Bila sam na Pride-u. Oko toga sam se uspjela posvađati valjda sa svima s kojima sam se mogla posvađati. Ali, opet bih. Ako trebam birati između mira i prilagođavanja široj, ali lošijoj, slici ili zalaganja za svijet i sebe, uvijek ću odabrati ono drugo.
Majka je oštro prosvjedovala i prije nego sam išla. Ona je....katolkinja, stara škola (osim kad je u pitanju status žena- tu je uvijek onaj "ne bu mene niko jebal"), zadrta u punom smislu te riječi, "patriot", udana za jednog vojnika, sestra još dvojici. Need I say more? Za nju je homoseksualnost, biseksualnost i sve tome slično bolesno. Njoj se od toga povraća . Ja pizdim na te njene izljeve.
Nekad sam stvarno sretna što je u stvaranju mojih stavova i vrijednosti veću ulogu imala televizija (kanal a, da budemo precizni), nego ona. Jer bih inače završila...ah, ograničeno.
I tako se ja lijepo spakirala i na pride. S obzirom da sam većinu vremena u crnom, ili nečemu sličnom, prilično sam se namučila da nađem neku ljetnu majicu u boji. Izvukla sam neku staru crvenu krpu i navukla ju na sebe. Pametna ja, uranila sam prilično, došla tamo u 11. Rođo moj, s kojim sam se nalazila tamo, je kasnio. Jako. Trebao je doći u 11.20. Došao je u 5 do 12. Pa sam se ja lijepo skompala s prvim tipom kojeg sam tamo vidjela. Čovjek me lijepo upoznao s još jednim, i zaposlila sam se na neko vrijeme. Jebiga, volim biti korisna .
Došao rođo, krenula povorka. Moram reći da sam stvarno uživala. Hodali smo i plesali u isto vrijeme, zviždali, zabavljali se. Stvarno super. Ali bili smo toliko odijeljeni od ljudi. Od policajaca praktički prolaznike nisam vidjela. Osim onih ružnijeg ponašanja, naravno. Jedna je starija gospođa kod zrinjevca pljuvala na nas. Zaista. Ne znam koliko onda taj izraz "gospođa" odgovara...btw, ona nas je slijedila na cvjetni. Našla i mene. Stajala iza mene, pa me gledala. Pa sam se okrenula pa sam i ja nju gledala. Pa smo se gledale. Onda žena izusti: jadna ti majka! reko, dobro...
Svašta. Bilo je još tih primjera civiliziranih građana. Ali policajci su ih lijepo smirivali. Kao i nadobudne teenovce. Svaka im čast.
Nisam dugo ostala na cvjetnom, išla sam kući učiti. Na putu do doma me začudilo to što su svi policajci nestali s ulica. Tu i tamo pokoji na uglu, ali i oni su ležerno razgovarali o čemu već policajci razgovaraju.
Onda sam došla doma, i iz sata u sat slušala o tome tko je sve i na koje načine napadnut. U tim trenucima nisam znala da li sam sretna što sam se pokupila ili sam...ne znam...doživjela sam se kao kukavicu. Nije baš realno, znam, ali, jesam.
A onda sam čula za molotovljeve. I zamislila se kako gorim tamo zbog jednog homofobnog kretena. Ne, ispravak. Zbog jedne homofobne države. Mislila sam da je spaljivanje ljudi na lomači stvar prošlosti. Da je srednji vijek gotov. Čini se da sam se prevarila.
O homoseksualnosti se toliko govorilo u medijima zadnjih dana da je tema gotovo silovana. Što ja imam za reći?
Pa, da živimo u krasnoj državi, gdje svi svoje ili tuđe zločine, netrpeljivost, netoleranciju, mržnju i nasilništvo opravdavaju time da "živimo u katoličkoj zemlji". S obzirom da čitava katolička vjera počiva na nauku jednog stolara koji je živio prije 2000 godina, a za kojeg se govori da je bio prilično miroljubiv, malo mi je to kontradiktorno. No, valjda katolici znaju.
Ljudi uporno govore za homoseksualnost da je neprirodna. Ne znam, tko je to sjeo s Prirodom na kavu pa ju priupitao što je imala na pameti kad nas je stvarala? Itko? Ne? eh...
Onda, uzmimo za prirodno ono što se može naći među životinjama, a ne šteti nikome pri upražnjavanju. Može? Super. E, pa, ljudi moji, životinje se prostituiraju, ševe se analno, oralno, svakako, homoseksualni odnosi su česti, a događa se i da pokoji miš nekad naskoči na onog mrtvog u mišolovci. I, za sve one needucirane: ne, pedofilija se ne pronalazi u životinja! I ne, ne možemo ju usporediti s homoseksualnošću. I preko 90% pedofila je heteroseksualne orijentacije (s tim da nekad napadaju istospolnu djecu, ali je u pitanju da su djeca, a ne kojeg su spola). Nadam se da je to jasno.
Više nemam snage govoriti ljudima i objašnjavati zašto imam stavove koje imam (znam, niste me to ni tražili, ali drugi oko mene to žele). I zašto je važno prihvatiti ono što eventualno odudara od njihove slike svijeta- dragi moji, nikad ne znate kada će te vi odudarati od nečije! A hoćete, bar jednom.
Idem sad prati suđe. Dolazi mi moj bivši dječak uskoro. Vraća mi knjigu koju sam mu posudila.
Do ponovnog čitanja- uživajte

13.07.2007. u 18:25 · Ostavi komentar (1) · Isprintaj · #