Par riječi o bezobrazluku

Sjećate se onih ljudi, vi stariji, a vi koji ste mlađi, sad se susrećete s njima, ili jeste jedni od njih, koji su uvijek voljeli odgovarati profesorima u školi, odjebavati ljude redom i na taj način promovirati svoju odraslost i obranjivati status najvećeg frajera i frajerice u društvu?
U početku im se divite kad onoj zbunjenoj kokoški koja vas nikako ne može smiriti kaže da je glupa kokoš, i pokaže joj srednji prst. A to je i tako smiješno. To što žena ima izljeve plača i završi u ludnici samo potvrđuje početnu teoriju. Nije nitko nikako odgovoran za to, to je ona uvijek luda bila.
Nakon nekog vremena, kako odrastate i sazrijevate, shvaćate da baš nije u redu kada se netko uporno svađa s profesorima, policijom i to većinom kad je ta osoba u krivu. No, tada već odmahujete rukom. Vjerujete da će se izlaskom iz srednje to razvodniti, i da, ako idete na faks, tamo neće biti takvih.
Onda dođete na faks, i tamo imate jednu ili dvije osobe koji su takvi, ako ne i gori. Gori eventualno zato što dolaskom na faks misle da su na vrhu svijeta, jer si kao student povlašten, intelektualac, ne znam što, i nitko ti ne smije ništa.
I imate više tipova tih bezobraznika.
Imate ljude poput prepisivačica, o kojoj sam već pisala ovdje, pa da se ne ponavljam.
Imate ljudi poput jednog dečka koji smatra da smo svi mi koji učimo budale, da je astrologija zakon i da je on filozof nad filozofima. I, naravno, i on prepisuje, manijakalno, jer je ispod njega učiti takve gluposti poput znanstvenih činjenica, i još se onda ima obraza svađati s profesorima, pljuvati po njima i ponižavati ih ako se usude srušiti ga. A naravno da se usude jer tip ništa ne radi i nema pojma o gradivu kad se pojavi. Taj tip je uspio našeg najstaloženijeg, najprofesionalnijeg i najrezerviranijeg profesora izbaciti iz takta toliko da je ovaj u potpunosti pobjesnio. Isprva ga je samo izbacio iz prostorije, kada ga je srušio jer nije znao najelementarniju stvar. On je naravno protestirao, jer, ipak on zna bolje od profesora što je točno. Kada je izašao van i vidio da je ipak profesor u pravu, u svom se pravedničkom bijesu vratio unutra da objasni profesoru da je loš predavač i budala.
Nakon što ga je profesor više puta upozorio, pobijesnio je toliko da se počeo derati, mi smo ga čuli vani jako glasno, djelovao je kao da će mu glavu s ramena skinuti, za što ga ne krivim, jer sam mu ja to već nekoliko puta poželjela napraviti.
A to nije usamljeni slučaj. Nakon što ga je žena već dva puta ulovila da prepisuje, zajedno s djevojkom, i poništila mu ispit (isti onaj iz kojeg sam dobila 5), on se usudio doći na ispit samo da prepiše pitanja i ode. Papir je dala žena koja nas je čuvala, i vidjela da jedan fali, shvatila što je napravio, i tražila papir natrag. Na kraju ga je predao, ali tek nakon dužeg "vi meni ništa ne možete, ja sve mogu" svađanja.
Da ne nastavljam s njim, pređimo na druge.
Ima i jedna djevojka koja je gotovo genijalac što se matematike tiče. I ona to zna. I misli da joj to daje opravdanje da ponižava nas ostale. Nas dvije se ne volimo od prvog dana kad smo se ugledale, i to se otvoreno ne volimo, a ne voli ju niti dobar dio ljudi na faksu. Dobro, nisam ni ja najpopularnija. Nedavno je upoznala jednog mog bivšeg, i sad njemu prenosi što radim na faksu. Svašta. A on je zaključio da smo nas dvije suprotni polariteti, što, ako se malo rezmisli, čak djeluje istinito. Da ne duljim o nama dvjema, vratimo se na temu. Naime, djevojka je toliko uvjerena da je na vrhu svijeta da ponekad ne može normalno odgovoriti na pitanje, nego samo podcjenjivački dobaci kako se njoj "jebe za to". Ovo nije moje subjektivno doživljavanje nje zasnovano na našem neslaganju, da ne pomislite to. Ženska je stvarno takva. Gazi nas sve pred sobom i nije ju nimalo briga.
Mi smo za nju glupi. Pa ne zaslužujemo bolji tretman. Iako, ona je jako dobra s profesorima. Malo predobra.

Možda biste mogli pomisliti da zagovaram potpunu šutnju i slaganje s profesorima. Ne, nikako. Ako je profesor u krivu, ako nas nekako zakida, uvijek ću nešto napomenuti. Ali to se može napraviti na puno pristojniji i mirniji način.
Moram također reći da ljudi poput gore navedenog dečka stvaraju sliku profesorima da ih svi studenti koji nešto napomenu zapravo napadaju, i odmah zauzimaju obrambeni i napadački stav. To se meni dogodilo, kada je jedna profesorica malo pogrešno zaključila da je moje napominjanje da ne upisujemo semestar, nego godinu, i da njen ispit možemo polagati kada god ima rok tokom godine, zapravo napad na nju, njen način rada i pozivanje nje na red.
Nakon toga mi je rekla da sam propali student, da nikad taj njen predmet neću položiti i slično. Jer ona zna "moj tip studenata". Baš lijepo od nje.
Na to mi se nije dalo nju uvjeravati da ona ne može zaključivati o mojim radnim navikama i sposobnostima, nego sam joj dokazala. Da, to je ona petica od neki dan. Toliko o tome.

A što se tiče djevojke i dečka iz priče...nadam se da će se jednom naučiti ponašati. Općenito držim da mora postojati neki bonton kojeg ljudi trebaju poštovati, i ne volim narušavanje istog. Nikoga ništa ne košta ako ne viču, ako ne podcjenjuju i ako su uljudni. Baš ništa. A čini život ljepši. Što šalješ van, dobivaš u određenoj mjeri natrag, pa tako i to.
Ako ti se netko ne sviđa, najbolje je maknuti se od njega i komunikaciju zadržati na rezerviranom i uljudnom nivou.
I nemojte kao ona profesorica misliti da vas svi napadaju. Niti se svijet vrti oko vas, niti biste se trebali na to obazirati da i je tako.
Okrenite se i idemo dalje.

13.09.2007. u 22:18 · Ostavi komentar (1) · Isprintaj · #