travanj, 2007 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Pola kile osobnog, vrećica politike, par žličica muško- ženskih odnosa, šalica stvarnosti, uz aromu one životne gorčine, a sve zaslađeno trenutcima sreće...
Kako doći do mene?
insaneabit@gmail.com
Kinky Kolumnistica
Nessin Kutak
Raymond
Kneginjica
Nessa C.
Mala Anja
Camus: Stranac
Fine: Tulipina igra
Beckett: U očekivanju Godota
Pirandello: Šest lica traži pisca
Golding: Gospodar muha
Orwell: Životinjska farma
Herbert: Dina
Hesse: Demian
Clarke: Odiseja u svemiru
Clarke: Kraj djetinjstva
Hesse: Narcis i zlatousti
Marquez: Dvanaest hodočasnika
Coelho: Alkemičar
Finne: Tulipina igra
Bach: Galeb Jonathan Livingstone
Kafka: Peobrazba
Poe: hm, apsolutno sve s njegovim imenom
Tan: Klub sretnih žena
Ljermontov: Junak našeg doba
Wells: Otok dr. Moreaua
Elin Pelin: Jan Bibijan na Mjesecu
zasada toliko...
39. Ovce i ofce, ili kako upravljati masom
38. Vraćam se
37. Karijeristica koja želi biti kućanica i obrnuto
36. Lošesusjedski odnosi
35. Prosperitet nasuprot očajanju ili kamo sam nestala
34. Magla
33. Sretna...
32. Wc papir u Pragu, ili zašto ići na putovanja sam
31. Dragi moji!
30. Što žena zna o bojlerima?
29. Kratak post o trenutnim životnim prilikama
28. Etika smrti
27. Moje nepoznate sestre
26. Zašto netko ne zaustavi crkvu?
25. Dovraga i Borongaj i vlada i fakulteti i sve!
24. Mala Madeleine, ili izgubljena djeca
23. Par riječi o bezobrazluku
22. A iz ispita sam...
21. Misija:ginekolog
20. Opet frka s putovanjem
19. Prpa me
18. Prije odlaska
17. Svemir i čovjek
16. Muškarci, kondomi, i prvi seks
15. Iva tako kaže
14. Razgovarati o seksu
13. Sindrom jahača apokalipse
12. O pušačima i diskriminciji
11. Life, oh, life
10. Putujem, putuješ. Putujemo?
9. Vjerovati? Ili ipak ne?
8. Pride, i to ponosno
7. Prepisivačica
6. Hrvati i pravopis
5. Star i glup ili mlad i znatiželjan?
4. Mors.
3. Večer, potencijalni čitaoče!
2. Ispušni ventil
1. Pokrećem blog
I tako je i to prošlo...Nije bilo baš onako strašno kako sam mislila, ali moglo je i bolje. sve u svemu, oke. Sad još treba čekat 2 tjedna da teta to ispravi. Nadam se da će joj moj doć ruku na dan kad bude u hormonalnoj ravnoteži
Nego, ova čitava strka me podsjetila koliko mi neki ljudi idu na živce. Činjenica jest da sada, ako si bolonjac, se moraš primiti knjige da bi bio neki kurac u kasnijem životu. Nema više prolaženja, provlačenja, niti onoga- daj 2 i ja sretna! I recimo imaš čovjeka koji ima neki cilj i ambicije. Recimo, osoba bi htjela doktorirat, i to vani, a za to se stvarno moraš potruditi. I sad, ako dolaziš svaki prokleti dan na faks na kojem te ljudi čudno promotre ako kažeš da želiš 5 i da se nećeš pomiriti s manjim, jer znaš da iz nekih predmeta to naprosto možeš, a sve manje je proizvod isključivo tvoje lijenosti i opijanja, ako ljudi uporno ispite prolaze sa šalabahterima, bez imalo onog temeljnog znanja, i uporno dobivaju veće ocjene od tebe koji radiš kao nenormalan, nakon nekog vremena se počneš osjećati kao prokleti maloumni kreten. I tragično je koliko je praksa šalabahtera uvriježena. Oke, neke predmete i ja prezirem. One gdje samo štrebaš stvari koje apsolutno nikada nećeš upotrijebiti, i jednostavno ih ne želim učiti. Ali da ću se pojaviti na ispitu bez imalo temeljnog znanja o predmetu, položiti s dosta dobrom ocjenom, a na pitanje- a o čemu se tu radi odgovoriti s "ha?", e pa to mi je stvarno debilno. I nije pošteno! Pa ako sam već odabrala taj faks, ako mi ga starci financiraju, bar ću imati dovoljno poštovanja da to odradim na neki pristojan način. A kada ljudi ne funkcioniraju tako, dobijemo državu u kojoj su popularni političari, političari na vlasti, oni koji prepisuju diplomske i magistarske radove. A da ne spominjem njihove visoke verbalne sposobnosti.
Ako se država gleda po ljudima koji ju vode, e, onda smo prokleto glupi! A da zatucanost ne spominjem. I onda se ljudi pitaju zašto želim otići odavde!
Evo primjera. Dogodilo mi se jednom da sam s frendicom u tramvaju raspravljala o svim smrdljivim stvarima u državi našoj. Bilo je tu i politike, i rata, i Thompsona. Dobro, politike
Recimo da nisam baš blaga kad su na repertoaru zatucano ponašanje i mržnja (i zagađivanje okoliša). I tako sam ja sasula bujicu kritika na račun gore navedenih- a nije da ne stoje. Spomenula sam tako nedostatak umjetničke vrijednosti "muzike" thome i drugova mu, te kako je rat gotov i da bi bilo stvarno lijepo da se narod skine s tog fiksa, te da smatram da bi trebalo zabraniti glazbu koja se bazira na mržnji i propagira etničko čišćenje. Ne samo da je dio tramvaja u kojem bila zašutio i pomno slušao, bacao prijeteće poglede, već sam dobila savjet da ne govorim takve stvari na javnim mjestima. I sad, molim vas lijepo, tko je tu lud?!
Zar sam zaista toliko precijenila ljude, u ovom slučaju Hrvate, misleći kako su dovoljno tolerantni da dopuštaju ljudima pravo da kažu što misle bez straha da će ih netko prebiti? Pa jesam ja tako glupa da mi je na pamet palo da je ovo demokracija, slobodna zemlja, slobodni ljudi, slobodne misli?
Iako, kad bolje promislim što očekivati od zemlje koja još uvijek u svojim poslovima poprilično prava glasa daje vjerskim poglavarima- crkvi, u ovom slučaju, i koja nikako da skuži da može biti samostalna. Nego leti iz saveza u savez, pušta da ju iskorištavaju i razjebu ko kurvu satnija vojnika nakon 6 mjeseci izoliranosti u šumi. Za kog vraga da čuvamo vodu? Djecu? Ma daj molim te, pa ni ameri to ne rade, zašto bi mi?
Stranci hoće otoke? Ma prodaj, skupi pare da si njima dupe brišemo, otoka će uvijek bit, glavno da im se svidimo!
Naravno, takvo stajalište stoji samo kada su u pitanju negativne stvari koje se traže od nas. Legaliziranje homoseksualnih bračnih zajednica, usvajanje djece? Ne, hrvati su katolici, ne može to. Umjetna oplodnja? Ne, ne, hrvati su katolici, bog će im dat. Njegovanje supkultura? Ne, mi hrvati smo katolici, a to našoj djeci pomaže misliti, što crkva ne dopušta. Spolni odgoj? Ne, mi hrvati smo moralni katolici, naša djeca se ne jebu pijana i nadrogirana na tulumima na koje idu svakih par dana. I tako dalje...
No dobro, sad bi bilo vrijeme da stanem s frustracijama. Pranje wc-a pomaže u ovakvim situacijama. Ako je itko tko je slučajno nabasao na ovaj blog došao do kraja ovog posta, hvala ti lijepo, i svaka ti čast
I'll be back, uživajte