Vjerovati? Ili ipak ne?

Večer, čitaoče moj!
Evo mene opet, sjela sam za komp, i zaključila da bi bilo lijepo da se posvetim ovom svom blogu. Bar dok imam inspiracije.
Jučer sam se našla s jednom frendicom (status nedefiniran, o tome drugi put), pa smo malo pričale. Nekako smo se dotakle teme druge frendice s kojom sam se zbližila na faksu, a s kojom ne ide baš najbolje u zadnje vrijeme. Istina, ponašam se kao dijete, od mene se očekuje da presudim čitavoj toj situaciji, ali me sama pomisao kako trebam presuđivati nečemu prilično odbija od samog suočavanja. Za kog vraga se mi trebamo sad nalazit i ozbiljno razgovarati o potencijalu našeg prijateljstva? To sam radila u osnovnoj, u srednjoj nešto manje, i kog vraga se vraćamo natrag? Vrijeme protječe kroz prostor (ili prostor kroz vrijeme, ili se ništa nikud ne miče, kako želite) s nekim razlogom. Napredak. Idemo od točke a do točke b, a na c ne trčimo natrag na a jer smo ga prerasli.
Uglavnom, da ne duljim o tome....Nešto mi je drugo privuklo pažnju, a što me muči već neko vrijeme, te ću o tome pisati.
Naime, ovaj, sada bivši, dečko je došao jesenas, a prije toga sam bila solo duuugo vremena. Reći ću samo da mi je najdulja veza do tada bila 2 mjeseca i jedan dan. (btw, di su nestali smajlići???)
A u tim trenucima kada dečka nisam imala, gore navedena djevojka (Nazovimo ju Frendicom), me upućivala u to kako veze trebaju izgledati. Ne, nisu to bile neke lekcije gdje je ona stajala pred pločom s kredom u ruci i pričala mi o tome kako što treba izgledati, već neke opaske koje su završavale s "kad budeš bila ovako dugo u vezi, znati ćeš". Sve to super, dijelimo iskustva itd, ali je u nekim stvarima poprimala drastične razmjere, koji meni nikako nisu odgovarali. Jednostavno je prenaglašavala neke stvari s kojima se nisam slagala, zatim, nakon mog neslaganja, inzistirala na tome da je u pravu i, "kad budem u vezi, znat ću". Da, to malo iritira. Nakon toga svega sam ponekad stvarno pomislila kako je ona u pravu i kako stvari ne mogu biti tako jednostavne i normalne kada si u vezi.
Konkretno, ticalo se frendova suprotnog spola koje partner u vezi ne bi trebao imati. To je bila njezina teorija. Odnosno, ako ona ne dopušta svom dečku, a ne dopušta, da ima ženske frendice, neće ona imati niti muške i to je u redu. I tako stvari trebaju funkcionirati. I tako se ljudi u vezi na vrlo nezdrav način ograničavaju.
Btw, taj stav ima i moja mama, a mislim da ste svi shvatili njezine svjetonazore u prošlom postu. I takav je stav imao i onaj dečko od 2mj+1dn.
U trenutku kada mi je rekao da on ne želi da se ja družim s dečkima (koji su tada bili u mom životu puuuuno dulje od njega), prvo sam mislila da se šali, onda kad sam shvatila da je on to ozbiljan i da se očekuje kako ću se ja pokoriti, riješiti se frendova i roditi mu desetoro ružnih sinova, čuo me čitav grad. Više nije pokušao ništa takvo (iako nije imao baš niti nekog vremena ).
Da se vratim na Frendicu. Tako je ona meni tvrdila ako nema potrebe da niti jedna od osoba u vezi ima frendove suprotnog spola, valjda zato što bi ljudi u vezi trebali biti dovoljni jedni drugima.
Zaista, za takvo ponašanje nalazim samo jedan jedini razlog- nesigurnost. A ako si u vezi s nekim godinu dana, nesigurnost sigurno nije pohvalna. I ona je ono veliko crveno svjetlo koje svijetli kada netko u neuklearnoj elektrani stisne pogrešan gumb.
Nije mi jasno kako uopće dvije osobe mogu biti u vezi i stalno strahovati da će ih ona druga osoba prevariti? Koja je poanta veze u tom slučaju?
Da, ja sam bila sam zadnjim dečkom samo 7 mjeseci, i nemam neka iskustva, ali kod nas se nikada nije poteglo pitanje "a zašto ti ideš s njim, a ne njom van" i obrnuto. Jednostavno, nitko od nas nije strahovao od prevare jer smo stalno bili iskreni jedan prema drugome, i poznavali smo se. Znali smo da ona druga osoba to nikada ne bi mogla napraviti prvoj.
Znam, reći ćete: "pa prekinuli ste, ne?". Da, jesmo, ali iz sasvim drugih razloga, i nikada, ali nikada, niti nakon tog prekida nisam pomislila kako me on prevario, ili kako bi to napravio da mu se pružila prilika. A mogla sam- čovjek je i u vojsci bio, i bili smo dosta udaljeni, i imala sam sve temelje za sumnju. Ali sumnjala nisam, jer sam znala, da, ako to napravim, sve sam automatski bacila.
Naravno, ako su osobe blizu, i svaki dan se vide, lakša je kontrola, i smanjuje se anksioznost prouzrokovana neznanjem o tome što ona druga osoba radi. Ali, ako bi Frendica i njen dragi morali provesti ljeto odvojeno, sumnjam da bi ta veza tako lako preživjela.
I opet me muči apsurdnost veze u kojoj si ljudi ne vjeruju. Na koji način netko može s onim drugim dijeliti život, kuću, djecu, ako smatra kako je vrlo vjerojatno da će doći do prevare kada ta osoba bude u malo boljem kontaktu s nekom drugom. U tom slučaju, žene moje, sve druge žene na ulici su nam smrtni neprijatelji.
A da ne spominjemo sam element zabrane. Pa kakva je to veza, ma bilo kakav odnos, u kojem jedna strana drugoj nešto zabranjuje? U trenutku u kojem bi meni moj muž nešto zabranio, dobio bi po zubalu, a ako bi se meni dogodilo da ja nekome nešto branim, živa bi se pojela (odgojne metode isključene).
Dovoljno smo napredovali da budemo u vezi ravnopravni i iskreni, a veza ne mora nužno biti zdrava ako u njoj nema premlaćivanja i bilo koje druge vrste zlostavljanja. Veza u kojoj partneri nemaju doticaj sa suprotnim spolom izvan nje same, osuđena je na propast, i to na taj način da sama sebe pojede.
Zar nikome od tih ljudi ne pada na pamet da je to ograničavanje zapravo osiguravanje da im partner neće otići, što je potez očajnika, nesigurne i nesamostalne osobe. Ako vas partner prevari, nije to zbog prijatelja/ice, već zato što u vezi nešto ne štima. Ako je to jedini način da vam taj isti partner ostane vjeran, zapitajte se, koliko je ta veza zapravo stvarna? I da li ste vi zaslužili da imate partnera koji je s vama zato što mu je oduzeta mogućnost biranja?
Dragi moji, ljubav je u povjerenju, komunikaciji i izboru. Ne u ucjenama, prijetnjama, zabranama i strahu.
Volite svoje druge polovice, i dajte im da biraju. Ako vas vole, vi ćete uvijek biti izabrani. A ako niste, to ionako nije bilo ono što zaslužujete.
I dajte i sebi mogućnost izbora. Možda shvatite da je vani netko bolji, a možda i da ste tako sretni što je baš ta osoba s kojom ste sad bila vaš zadnji izbor.
Izbor, izbor....
Uživajte

16.07.2007. u 23:37 · Ostavi komentar (0) · Isprintaj · #